Da, bila je ovo izazovna, ali ispunjena godina. “Božji gnjev” bio je pravi test, kako emocionalno tako i fizički za mene kao glumca. Ilija je jako slojevit, dubok i izuzetno dobro napisan lik. Kad me je Kris pozvao da igram glavnu ulogu osjetio sam da je to lik kojeg želim oživjeti na filmskom platnu. Takvi projekti su mi bitni jer me tjeraju da istražujem dublje slojeve sebe i da izađem izvan svoje zone komfora. Pozitivne kritike su samo dodatna potvrda da je taj rad prepoznat. Najviše me ispunjava osobni rast koji sam doživio kroz ovu ulogu, jer svaki takav izazov oblikuje glumca i osobu koju postaješ. 

Surađivati s Kristijanom i Josipom uvijek je privilegija. Od atmosfere na setu do slobode koju Milić kao redatelj ostavlja glumcu. S njim istinu imaš osjećaj da stvaraš i kreiraš lika.  Mlakićeva priča sama po sebi nosi ogromnu težinu i kompleksnost, a likovi poput Ilije su izazovni jer u sebi nose unutarnje konflikte i traume koje nije lako prikazati, a nekim ljudima nije to lako niti prepoznati. Takvi likovi me privlače jer u sebi nose neizrečeno, nose slojevitost, motivirani su i drugačiji od drugih ljudi. ''Božji gnjev'' kao film donosi nešto novo, ali istovremeno i univerzalno, pa osjećam da sam bio dio nečega što ne podliježe trendovima nego ima duži rok trajanja. 

Takav komentar od gospodina Jergovića te, naravno, dirne. Ipak, ne volim gledati na stvari kao na ''vrhunce''. Mislim da je rekao nešto kao glumac na vrhuncu stvaralaštva u smislu godina, zrelosti i rada-sumnjam da je baš mislio da je ovaj film moj vruhnac. Kako god bilo, lijepe su to riječi. A ja smatram da mogu i više i bolje. Svaka uloga nosi svoj vlastiti izazov, i uvijek mislim da najbolje tek dolazi. Sretan sam što je moj rad na ovom liku prepoznat, ali u glumačkom svijetu nema stajanja – svaki novi projekt donosi priliku za rast, a to je ono što me najviše pokreće.

Nedovoljno je podrške umjetnicima na svim razinama. Tu se ondas svara neka vrsta prirodne selekcije jer je resursa za kulturu premalo. Nešto se tu treba promijeniti. Mladi redatelji veoma teško mogu doći do sredstava za svoj prvi film, mladi glumci jako teško do zaposlenja. Ljudi odlaze. Okreću se drugim zanimanjima, profitabilnijim. Ali gubimo kreativne ljude, potencijalne oskarovce i velike glumce. Sustav naravno treba poboljšati, ali nemojte me pitati kako. Jer da znam rekao bih. jednom rečenicom mora se više ulagati u kulturu na svim razinama. Granice. Granice u kulturi su, nažalost, često umjetno stvorene. Iako je kreativnost bezgranična, često se susrećemo s financijskim i političkim ograničenjima. U našoj regiji postoji puno talentiranih ljudi, ali nedostatak resursa i podrške otežava njihov rad. Ipak, vjerujem da umjetnost uvijek nađe svoj put i da kreativnost ne poznaje granice. Kultura bi trebala povezivati ljude, a ne ih dijeliti.

Granice za mene predstavljaju više slojeva. Prije svega, tu su granice osobnog integriteta – ne bih prihvatio projekte koji kompromitiraju moja uvjerenja ili vrijednosti. Vjerujem da je važno ostati vjeran sebi i onome što želiš prenijeti kroz uloge. S druge strane, tu su i profesionalne granice – volim izazove, ali tražim projekte koji me inspiriraju i tjeraju da rastem. Ne bih prihvatio ulogu samo radi popularnosti ili novca; mora postojati dublji smisao. I na kraju, granice u smislu glumačkih izazova – ne bih se upuštao u projekte koji ne dopuštaju kreativnu slobodu ili koji me stavljaju u ''kalup''. Gluma je proces stalnog istraživanja i rasta, i za mene je važno da svaki novi projekt donosi nešto novo i izazovno.

Puno gledam filmove od malih nogu. Inspiraciju crpim od poznatih i manje poznatih glumaca i glumica. Ali iskreno govoreći, najveća inspiracija je u ljudima oko tebe, iskrenim ljudima, koji sebi dopuštaju taj luksuz biti onakvi kakvi jesu. Rado gledam Daniela Day-Lewisa, Javiera Bardema…Njihova sposobnost transformacije je ono čemu težim. Daniel Day-Lewis me fascinira svojom potpunom posvećenošću ulogama – on se u potpunosti utapa u lik. Javier Bardem ima tu sirovu energiju koja te obuzme u svakoj sceni. Važno je duboko ući u karakter, ne samo izvana, već i iznutra, uvjeriti sebe u to što trebaš biti a onda će i publika to vidjeti. 

Jedna riječ - odličan. Pratim Mediteran Film Festival od njegovih početaka i drago mi je što mogu sudjelovati kao član žirija i ocjenjivati izvrsne filmove domaćih i svjetskih produkcija. Ove godine imamo vrlo kvalitetne filmove, s jakim pričama koje su duboko ukorijenjene u realnostima, ali koje također nose univerzalne teme. Bit će iznimno teško dati prednost nekome jer će nijanse odlučivati o pobjedniku. To već sada sa sigurnošću mogu reći. Mislim da je i ove godine izbor filmova izuzetno jak, bitan, teme su relevantne, neke i šokantne, ali publika će i te kako moći vidjeti odlične filmove.  

Ovakvi festivali su iznimno važni jer pružaju priliku autorima, pogotovo mladim, da prikažu svoj rad i potiču kreativni dijalog. Druga stvar je publika koja ima priliku vidjeti nova ostvarenja svjetskih dokumentičkih talenata i to je zaista privilegija. Mislim da je njihov najveći značaj upravo u povezivanju publike s autorima, kao i poticanju mladih talenata da se izraze kroz film. Mediteran Film Festival posebno je važan jer stavlja fokus na priče iz našeg podneblja, ali donosi i međunarodne perspektive, što omogućava razmjenu ideja i stilova. To je prilika za sve podjednako da prošire svoje horizonte. 

Sljedeći filmski projekt će biti potpuno drugačiji od ratnih likova ili tema vezanih uz rat. Ne želim biti prepoznat samo po jednoj vrsti uloge jer to ne vodi rastu. Izazov je u preuzimanju različitih uloga i istraživanju različitih ljudskih iskustava.