Ideja za ovim filmom donesena je nakon uspješnog filma 'Šibenik za sva vrimena',  zajedno s Ivicom Poljičkom, državnim tajnikom u Ministarstvu kulture s kojim sam surađivala.  Već 20 godina radim u školi u koju je Dražen išao. Igralište u blizini i sportska dvorana nosi njegovo ime, a svaki dan prolazim i pored njegovog spomenika. Nama u Šibeniku je Dražen bio i ostao pojam, film o njemu je bio nekakav logičan slijed nakon filma o ovom gradu.

To je najbolje pitanje za publiku. Slušala sam svoje srce, radila na neki svoj način. Imam svoje viđenje, svoje ideje…Kad uspijete napraviti film koji doslovno pršti emocijama, istinom, jednim vremenom koje je iščezlo, kad publika to osjeti, sami presudite kako je to.

Prije samog početka kontaktirala sam gospođu Biserku Petrović. Predstavila joj scenarij filma i dobila njezino odobrenje jer bez toga ne bih krenula. Razgovarale smo gotovo o svemu te smo često bile u kontaktu. Reakcije obitelji, naravno da sam jedva dočekala. Nakon premijere u Šibeniku nitko nije ostao ravnodušan. Mislim da je film oduševio sve. 

Mislim da se o Draženu treba pričati. Draženov život je poruka svima nama da uspjeh ne dolazi preko noći. 

Tri godine aktivnog rada, neprospavanih noći, briljantnih ideja, zavirivanja u poznato i nepoznato, ostvarenja nemogućeg i naizgled nedostižnog, film je ugledao svjetlo dana. Dajem si za pravo reći naš projekt. Projekt svih onih koji su zaslužni za realizaciju ovog dokumentarnog filma. Kažu da sve, što zahtijeva trud, vrijeme, odricanje i puno rada na kraju se isplati. Odustajanje nikad nije bila opcija. Trebalo je hrabrosti i vjere. 

Dražena sam znala kao mala djevojčica. Šibenčani su poznati po tome koliko vole i koliko znaju o Draženu. Naravno, uvijek se otkrije i sazna nešto novo.

Dokumentarne filmove sam počela stvarati onog trenutka kad sam odlučila svojim učenicima ostaviti trajni zapis njihova odrastanja i uspomenu na početak školovanja. Sve je počelo od stvaranja uspomena, jednog trajnog zapisa koji me doveo danas tu gdje jesam. Pronašla sam sebe, možda dar koji imam a koji mogu prenijeti na druge na jedan potpuno drugačiji način. To je nešto što moj život čini boljim, kvalitetnijim.

Film je premijerno prikazan u Šibeniku na tvrđavi Barone, potom na Vukovar film festivalu i u Zagrebu povodom uručenja nagrade Dražen Petrović koju je organizirao Hrvatski olimpijski odbor. Reakcije publike u pravom smisli riječi ne ostavljaju nikoga ravnodušnim. Publika je oduševljena, dugotrajni pljesak koji se ponavlja u nekoliko navrata, te emocije koje se osjećaju i da danas bude u meni predivne uspomene, sjećanja koja nikad neću zaboraviti.

Tiče se kulturne baštine grada Šibenika. Spojit ću povijest i budućnost jednog grada, njegovu kulturu i umjetnost, promjene koje utječu na živote svih nas i čine nas ponosnim građanima Šibenika o kojem se mogu ispričati tisuće priča.