Film još nisam gledao u cjelini, samo u segmentima. Uvijek se blago začudim kad vidim kako me drugi vide.  

Nakon nekoliko godina nagovaranja redatelja i scenariste  Tomislava Topića, pristao sam da se snimi dokumentarac. Bila mi je zanimljiva pomisao da će se još netko, osim mene, baviti sa mnom. 

Ništa posebno. Najvažnije mi je bilo da ekipa iz 'Kadar' produkcije, skupa sa mnom, proces rada na filmu doživi kao kreativni izazov i povod za neka nova iskustva i druženja. Ako je proces rada kreativan i ispunjavajući, onda ni rezultat ne može biti loš.

Ne znam koliko su poznavali ni onog starog, ali u svakom slučaju upoznat će neke nove segmente moga rada i osobnosti. Dokumentarac je zahvalan format za prikazivanje nečijeg lika i djela.U filmu vas pratimo i za vrijeme realizacije spomenika 'Domagojeva lađa'. 

Odgovor na ovo pitanje je kao da pitate majku koje joj je dijete najdraže. Svako se dijete i svako djelo voli na poseban način.

Kreativnost je način življenja. Život je najkreativniji proces. Kreativci žive život punim plućima, a rekreativci se zabavljaju u pauzama između životnih i poslovnih obaveza.

U sintagmi 'mnogi su se našli pozvanima' ne vidim ništa mjerodavno za ocjenjivanje bilo kojeg moga djela pa tako ni biste Dragana Čovića. Posredan odgovor na vaše pitanje mogao bi se dati kroz kritički osvrt Elme Ljubčić 'Bez stručne kritike nema ni kulturne ni umjetničke scene u BiH' objavljen na Al Jazeera portalu. Tekst je neka vrsta intervjua s umjetnicima i književnicima koji žive i rade u Sarajevu. Ono što se govori u tom tekstu smatram mjerodavnim za kulturnu i umjetničku scenu, a ne ono što misle i kažu oni 'što su se našli pozvanima' suditi o mojim djelima. Premda, naravno, nemam ništa protiv da bilo tko ima bilo kakvo mišljenje o onome što radim. Uvijek sam se više bavio sobom i onim što ja radim nego drugima i onome što o meni misle.

Najdraža mi je nagrada svjesno uživati u kreativnom činu. Pogled iz neke tuđe perspektive može biti zanimljiv i poticajan, posebno ako je kritika konstruktivna ili dolazi iz miljea poznavatelja i ljubitelja umjetnosti. 

Dugo ste obnašali funkciju dekana Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, u devet godina vašeg dekanstva akademija je doživjela mnoge promjene i novitete. Otvorili ste galeriju Likovnih umjetnosti, pokrenuli brojne radionice, pokrenut je Studij grafičkog dizajna, poslijediplomski studij Ars Sacra nakon čega je otvoren i studij montaže i režije. Kako danas vidite budućnost Akademije? Izvrsno, ako se naglasak bude davao na mobilnost studenata i nastavnika te međunarodnu kompetitivnost s jedne te odgovoran i stručan rad nastavnog osoblja sa studentima, s druge strane.

Vrijeme studiranja bilo je moje najsretnije i najbezbrižnije životno razdoblje. Zagreb tih godina bio je prepun zanimljivih mjesta na kojima ste sa zanimljivim ljudima mogli ostajati do ranih jutarnjih sati. Svaki put se nešto novo događalo, i uvijek je u tome bilo neke spontanosti i neopterećenosti. Danas je drugo vrijeme, a i ljudi su drukčiji. A umjetnost je uvijek dijete svoga vremena.

O tom po tom. Dođite na Bijenale, nećete požaliti. Ako vam se djelo i ne svidi, barem ćete uživati u ljepotama Venecije. 

Novi ciklusi, nove skulpture i niz novih životnih i kreativnih iskustava.