Film je bio vrlo dobro prihvaćen zahvaljujući jedinstvenoj priči i jedinstvenosti simbiotske veze između oca i sina. Na vrlo dirljiv način uspio je uhvatiti kompleksnu i uzbudljivu ljepotu u njima pa je film bio vrlo dobro prihvaćen na filmskim festivalima i među gledateljima. Osvojio je prvu nagradu na festivalu DocAviv te je prikazan na festivalu Hot Docs kao i na mnogim festivalima u Izraelu i svijetu. Zadovoljan sam činjenicom da je ova priča uspjela dirnuti mnoge ljude u Izraelu i svijetu te izraziti moju umjetničku percepciju kada je dokumentarna kinematografija u pitanju. Spoj snažne priče i realističnog ali i poetskog likovnog jezika. 

Ovo mi je prvi posjet BiH i jako sam uzbuđen zbog toga. Nisam toliko upoznat sa vašom zemljom i balkanskom regijom općenito, ali radujem se što ću doživjeti ovaj dio svijeta koji još nisam upoznao. Kada govorimo o vašoj kinematografiji, uspio sam pogledati neke prekrasne bh filmove, kao što su ‘Ničija zemlja’ i ‘Epizoda u životu berača željeza’. Također, dojmila se i festivalska selekcija, koja je zanimljiva i raznolika. 

U procesu sam montaže filma koji prati religioznog tipa koji je bio seksualno napadnut. Film prati njegov put prihvaćanja sebe kao muškarca unatoč seksualnom zlostavljanju i razumijevanja da je nevin. 

Koncept muškosti općenito, ali i izraelske muškosti, oduvijek me zaokupljao, a kada sam od prijatelja čuo za ovu priču, odlučio sam ovu temu istražiti upravo iz ugla seksualnog zlostavljanja i ispitati što se dogodilo s muškošću, posebice izraelskom, kada je navodno dovedena u sumnju zbog seksualnog napada. 

Vrlo je izazovno snimati filmove u Izraelu jer je industrija mala, a konkurencija za financiranje vrlo velika. Ali mislim da kada je netko prožet svrhom svojih strasti, uspjet će ih ispuniti. Vaši raniji filmovi govorili su o ortodoksnoj zajednici u Izraelu, iz koje i vi dolazite. 

Izazovi s kojima se mladići u Izraelu suočavaju temelje se na mnogim elementima, neki su povezani s vjerom, neki s obvezom služenja vojske i moralnim pitanjima koja iz toga proizlaze. Osim ovih izazova, mislim da svaki pojedinac ima svoje izazove koji proizlaze iz društvenog i obiteljskog okruženja iz kojeg dolazi. 

Da, sam stvaram granice u svom radu, i to ne samo zbog mog obiteljskog i društvenog porijekla i vjere. Moj skup vrijednosti potječe iz moje tradicionalne prošlosti, ali tijekom godina naučio sam i još uvijek učim stvarati granice za sebe, i učim o nedostatku ograničenja u kojima stvaram film. 

Izuzetno cijenim kinematografiju redatelja Pawela Lozinskog i njegovu sposobnost da proizvede intimne i emocionalno vođene dokumentarne filmove. Također mi se jako sviđaju filmovi i pristup režisera dokumentarca Roberta Minervinija. Fascinantna mi je njegova znatiželja o ljudskoj prirodi. Općenito, dokumentarna i narativna kinematografija koja koristi filmski jezik koji je suprotan i naizgled kontradiktoran svom žanru vrlo mi je intrigantna i privlačna.