To je proizašlo iz potrebe da obradim događaj u svom životu koji još nije u potpunosti završio i koji nisam mogla sasvim objasniti. 'Sine die' je drugi film koji sam snimila o ovoj bolesti. Prvi put kad sam shvatila da ovo iskustvo moram pretvoriti u audio-vizualni komad, bila sam usred odlaska na magnetsku rezonancu. Akustika stroja bila je dovoljna da bude neodoljiva i kaotična, ali cijeli je događaj bio toliko nadrealan zbog činjenice da je strop sobe, inače osvijetljen tipičnim fluorescentnim žaruljama, imao improvizirano rasvjetno tijelo koje je prikazivalo stablo trešnjinog cvijeta. Pretpostavljam da je to trebalo opustiti pacijenta, ali bilo je tako bizarno. Taj film, 'Not For Medical Use' iz 2017. godine, govori o osjetilnom iskustvu medicinskog snimanja. Uz 'Sine die', provela sam mjesece u sukobu sa samom sobom, ne želeći do kraja uvidjeti da je ono što mi je toliko dugo zaokupljalo um u vezi s Palomaresom doista novootkriveno srodstvo ili geološka empatija s tlom naspram moje vlastite medicinske katastrofe. U početku sam zamislila da će film biti konkretnija priča o Palomaresu, o povijesnom događaju, ali sam se negdje u procesu pretprodukcije pomirila s činjenicom da nemam namjeru raditi povijesni dokumentarac. Da je zapravo film trebao biti o ovom srodstvu i o kontaminaciji šire govoreći - o događajima koji kao da prodiru duboko u vrijeme. 

Posvećen je svima onima koji su prošli kroz iskustvo u kojem se neriješenost mora staviti u svakodnevni život. S Palomaresom još uvijek postoji ½ kilograma kontaminirane zemlje koju treba ukloniti. Postoje ekološka razmatranja koja se moraju uzeti u obzir kako najbolje pomoći obnovi vitalnosti zemlje, ali pravna situacija, koja uključuje i američku i španjolsku vladu, neprestano je u slijepoj ulici u vezi s tim tko bi trebao snositi račun. Bez pomirenja s ovim neuspjelim pokušajima (ekološke) pravde, u nekom trenutku također ima mnogo toga za reći o uklapanju bilo koje situacije u život koji nastavlja teći naprijed, htjeli mi to ponekad ili ne. U konačnici, rekla bih da je ovaj film posvećen dopuštanju sebi iskusiti radosti koje dolaze s preživljavanjem. Bez previše antropomorfiziranja, mislim da Zemlja ovo prenosi cijelo vrijeme: cvijeće koje uči rasti i napredovati u takvim uvjetima, na primjer. 

Uhvatili ste me dok se oporavljam od upale pluća... ali sigurna sam da je to samo slučajnost. Dobro sam, hvala na pitanju :) 

Nismo naišli na previše problema tijekom snimanja, srećom. Ali tijekom vremena koje sam provela tamo, postala sam neizmjerno svjesna koliko su mještani umorni od toga da je ovaj događaj ono po čemu su poznati u javnosti. Međutim, druga strana ove jednadžbe jest da je ovaj događaj također dio povijesti američkog Hladnog rata i gotovo je potpuno nepoznat stanovništvu SAD-a. O tome se ne govori i ne prihvaća se. Ti hladnoratovski letovi često su polazili iz zračne baze Johnson u Sjevernoj Karolini, gdje sam odrasla, a prvi put sam za to čula kad sam već odrasla. Da ne spominjemo da se slična nesreća već dogodila u Sjevernoj Karolini nekoliko godina prije Palomaresa. Trenutno postoji 35 objavljenih nesreća slične prirode tijekom ovih misija uzbune poznatih kao Operacija Chrome Dome (1960.- 1968.). S obzirom na opseg, mislim da mora postojati balans između poštovanja želja lokalnog stanovništva da se ide naprijed – potrebe da se ide naprijed – i iznošenja priče koja još uvijek zahtijeva da se o njoj govori. Reći ću, međutim, da je upravo ta napetost, to balansiranje pomoglo u donošenju odluke da se ne radi o Palomaresu, već o zajedničkoj priči koja uključuje moju osobnu povijest bolesti; i zašto sam osjećala da je ta dvojnost tako važna. U svojoj srži, 'Sine die' priča priču o zrcaljenju u razlici dvaju polu-bića oštećenih radioaktivnim česticama koje lebde na zemljinoj površini i ispod nje, te o kvržicama, rezovima i umirućem tkivu koje raste ispod nečije kože. Zemno i biološko za mene su uvijek u dijalogu. I u kinu i izvan njega. 

Dobila sam prekrasne povratne informacije. To je bio najbolji dio prikazivanja filma: komunicirati s drugima i čuti njihove priče, čak i ako su prilično osobne ili teške stvari. Bilo je i puno izraza nade, što me čini prilično sretnom. 

Nažalost ne. Ali vidjet ćemo što će napraviti ova najnovija američka administracija. 

Sine die je pravni izraz koji znači "bez dana ili vremena". Ako je slučaj odgođen sine die, to znači da, iako slučaj nije okončan rješenjem, nema planova za ponovno okupljanje, za raspravu o slučaju u budućnosti. Takva je dosad bila situacija s Palomaresom. Što se mene osobno tiče, i ja sam zbog svoje bolesti nekoliko godina bila zarobljena u sudskim procesima. I premda je u međuvremenu riješeno, to je rješenje došlo u obliku zahtjevane šutnje – postoje potpisani Ugovori o tajnosti i tako dalje – što doista postavlja pitanje… što predstavlja rješenje i pod čijim uvjetima? 

Radim na novom filmu pod nazivom 'El Aquí', koji također cilja na određeni oblik ušutkavanja.  

Čula sam fantastične stvari o festivalu i doista sam oduševljena što sam dio nevjerojatnog programa koji ste svi sastavili. Puno vam hvala što ste uključili i naš film.