Bio sam sportaš i traktorist, umjetnost nikada nije bila naglašena u našem malom gradu. Posljednju godinu srednje škole preko programa Rotary International živio sam u Limi (Peru) i to mi je zauvijek promijenilo život. Dok sam bio na razmjeni,  moja baka, koja se preselila u SAD iz Maroka kad je imala 18 godina, odlučila je konačno otkriti svoju prošlost pobjegavši od rata kao marokanska Židovka. Otkrila je mojoj obitelji da doista nismo bili kršćani, nego Židovi i da imamo više od 109 rođaka koji žive u Izraelu. Bio je šok saznanje da i ja imam priču vrijednu istraživanja. Stoga sam se preselio u Izrael kako bih izgradio odnos s našom davno izgubljenom rodbinom. Snimanje filma samo je prirodno postalo alat putem kojeg sam mogao dokumentirati sve nove informacije koje sam naučio. Prijavio sam se na UCLA Film School, a  ostalo je, kako kažu, bila povijest. U konačnici sam 2017. pokrenuo svoju produkcijsku tvrtku - Circle 3 Productions.

Biti u mogućnosti putovati svijetom, upoznati nove zajednice koje pričaju svoje priče, blagoslov je prevelik za riječi. Znam da me je na takva putovanja i izbore natjerala činjenica jer volim ljude i njihove priče. Volim graditi mostove između kultura. Od Perua, do Kenije, Australije, Meksika, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i još mnogo toga ... Nema veće radosti nego sjediti s nekim za stolom, učiti o našim razlikama u kulturi, a zatim zaroniti u načine na koje mogu podijeliti te razlike ili sličnosti sa svijetom kroz film!

Sve je krenulo preko zajedničkog prijatelja koji me upoznao s Hrvojem Bazinom i Lucy Eaglson, mentorima u MFF School,  nakon što je čuo da su prije nekoliko godina tražili mentora za montažu. Lucy zapravo nikada nisam ni sreo do onog dana kada sam došao u Bosnu i Hercegovinu. Nas dvoje dijelimo isti datum rođenja i toliko uvjerenja o moći snimanja filmova. Odmah se sve uklopilo. Zavolio sam svaku osobu koju sam proteklih godina sreo ovdje na Mediteran Film Festivalu.

Na neki način počinjem se osjećati kao da se vraćam kući. Nemam priliku vraćati se na mjesta na kojima snimam, tako da mogućnost da ovdje, ne samo snimam jednom godišnje, već i da mogu raditi s nekima od ovih učenika praktički kroz neke od projekata izvan objektiva, definitivno čini MFF školu jedinstvenom za mene. Snimanje filmova u manje od dva tjedna nije mala stvar i ti me studenti svaki put inspiriraju svojom sposobnošću stvoriti nešto čarobno u tako kratkom vremenskom razdoblju.

Iskreno vjerujem da su Lucy i MFF ovdje izgradili nešto što ne možete pronaći nigdje u svijetu. Količina znanja koju učenik dobije,  a da ne spominjemo opremu velikog kalibra kojom se koriste, u tako mladoj dobi, nema niti jedan od medijskih kampova za mlade koje sam ikada vidio. Govorim ljudima da su to najluđa dva tjedna koja imam svake godine, spavam gotovo nula sati, ali to je i vrijedno toga! Također kažem da je MFF mjesto gdje djeca koja inače ne bi imala pristup filmskoj industriji/filmskoj školi imaju priliku vidjeti kako izgleda potpuna profesionalna produkcija. Mnogo puta produkcija na MFF - u izgleda čak i profesionalnije od mnogih setova u SAD - u, zahvaljujući nevjerojatnom vodstvu i znanju mentora. Pristup takvoj vrsti znanja za mene je zaista poseban jer sam odrastao u malom seoskom gradiću gdje to znanje nije bilo lako dostupno. Mislim da je super biti dio nečega što ima potencijal promijeniti život učenika na taj način.

Prednosti su rad na profesionalnom filmskom setu i prilika za vidjeti kako to izgleda iza scene, čak i ako nemate prethodno filmsko iskustvo. Također, vaš film će biti premijerno prikazan na Mediteran Film Festivalu. Takva čast. Nedostataka nema, osim nedostatka sna nekoliko tjedana!

Poznajem mnoge mlade filmaše iz raznih zemalja svijeta koji su jako vrijedni, no imam osjećaj da su SVI filmaši koje poznajem iz Bosne i Hercegovine vrijedni i predani. Volim raditi sa studentima na MFF -u jer su svi toliko angažirani i uzbuđeni što uče. Čini proces tako zabavnim!Ove godine ste i u ulozi člana žirija na 22. MFF -u, jeste li imali prilike pogledati neke od filmova?Apsolutno zapanjujući rad. Do sada sam mogao pogledati samo nekoliko, ali bio sam nevjerojatno zadivljen raznolikošću posla, kao i raznolikošću filmaša koji su odabrani iz cijelog svijeta. I ja sam oduvijek volio festival jer bez obzira odakle ste, MFF vam da taj osjećaj kao da se  vraćate kući. To je festival na kojem se tako lako osjećati kao obitelj, kao da tamo pripadate.

Predviđam da će mnogi moji studenti ući u industriju i postati vrlo uspješni u svom zanatu - toliko da će me možda jednog dana oni angažirati za posao. Zaista vjerujem u to. Znanje koje ovi učenici stječu u tako mladoj dobi snažno je. Vidio sam i njihovu radnu etiku. Nema sumnje da u kinematografskoj umjetnosti mogu postići sve što žele i više od tog.

Planovi su mi da se sljedećih nekoliko godina nastavim baviti dokumentarnim filmovima, radeći sa zajednicama i omogućiti im da ispričaju svoje priče. Želim se i dalje truditi da svako dijete, bez obzira na to gdje odraste, može vidjeti ili biti dio mojih filmova i znati da, uistinu, filmaš može doći s bilo kojeg mjesta - čak i s farme luka.