24/08/2021 Mediteran Film Festival
Nakon ovog film sretan sam što imam život u kojem mogu slobodno birati
Glup, naivan i sretan - tim se riječima opisuje talijanski redatelj koji 2013. godine s trojicom pobunjenika odlazi na 24-satno putovanje u Aleppo. Sedam godina kasnije, Giulio Tonincelli, koristi snimljeni material za istomeni kratkometražni dokumentarni film koji će biti prikazan u natjecateljskom programu 22. Mediteran Film Festivala. Razgovarali smo s redateljem kojemu je ovaj intenzivan događaj promijenio način na koji gleda na svoj život, prioritete i snove. Film ‘Glup, naivan i sretan’, govori nam Giulio, predstavlja sloj retrospektive koji mu dopušta sazrijelo priznanje onoga što je iskusio.*Što vas je ‘natjeralo’ da prihvatite 24-satno putovanje s tri pobunjenika u Aleppo?
Otišao sam dokumentirati misiju talijanske nevladine organizacije, stigao na tursko-sirijsku granicu i bio preplavljen onim što sam zatekao. Emocijama i osjećajima koje sam imao u tom trenutku, bilo je teško upravljati, natjerali su me na impulzivan izbor. Bilo je to jedinstveno i ludo iskustvo, teško za procesuirati. Iskustvo koje mi je promijenilo pogled na život i svijet.
Zašto glup, zašto naivan, zašto sretan?
Sretan ne samo zato što sam iz ovog skoka u prazninu izašao neozlijeđen, već i što živim životom u kojem mogu slobodno birati kojim ću putevima krenuti. Glup i naivan jer sam vjerovao da mogu na neki način pomoći ljudima koje sam upoznao. Naslov dugujem francuskom fotoreporteru koji mi je ispričao svoje iskustvo u 80-im godinama među narkomanima Srednje Amerike. Svoje putovanje opisao je ovako: "Bio sam glup, naivan i imao sreće". Nakon susreta s njim počeo sam razmišljati i svoje putovanje Sirijom stavio u drugi kontekst.Prije sedam godina stvari su izgledale sasvim drugačije.
Kako komentirate sliku u medijima koja je većinom izgledala kao da su ljudi jedva čekali da Bashar ponovno oslobodi Aleppo?
Ljudi koje sam upoznao u slobodnoj Siriji početkom 2013. više bi voljeli intervenciju Europe i Sjedinjenih Država, a ne Assada koji je još na vlasti. Nažalost, ideali iz kojih se rađaju revolucije uvijek su zagađeni interesima onih koji žele vlast, bilo ekonomsku ili političku.
Što je s vašim današnjim prijateljima, kako žive i kako vide političku situaciju sad kad je Aleppo ponovno pod vladom?
Wael je umro prije mnogo godina, Kahled i dalje živi u Siriji sa svojom obitelji, ali nemam mnogo vijesti o njemu. Zaher živi i radi u Turskoj gdje je dobio državljanstvo, a jedna od njegovih posljednjih povratnih informacija o situaciji bila je: beznadno.
Konačno, zašto vam je trebalo sedam godina da dovršite ovaj film?
Tadašnji materijal snimljen je samo kao dokumentacija i nije imao pretenziju postati film. Kako je vrijeme prolazilo, osjetio sam potrebu da sve to preradim kako bih zaokružio krug na osobnoj razini. Dok su svi bili usredotočeni na prosuđivanje sadašnjosti, ja sam zaronio u svoju prošlost.
*Tekst objavljen u Večernjem listu
