Teško je objasniti što se događa. Nema riječi kojima bi se opisao šok tako velikog gubitka. Zajednice i volonteri rade beskrajno na čišćenju ulica i domova od stakla, drva i betona. Prosvjedi su u tijeku. Male su pobjede potaknute bolom i bijesom. Kao i stotine tisuća ljudi odmah pogođenih eksplozijom, mi živimo iz trenutka u trenutak. Naš je primarni fokus pokušati povratiti neki oblik osjećaja sigurnosti. Moj sljedeći korak je da očistim svoj stan od svih razaranja kako bih mogla procijeniti odakle dalje. 

Vijesti i teorije stalno se mijenjaju. Do danas nema jasnih odgovora kako se dogodila ova eksplozija. Važno je pitanje, naravno, odgovoriti, ali nije toliko važno koliko razumjeti zašto je sav taj eksplozivni materijal samo sjedio tamo sedam godina. Krivimo vladu za njihov potpuni nemar i nesposobnost. Još uvijek nemamo odgovore i sve što su radili je upiranje prstom jedni prema drugima, a ne prema sebi. Libanonska vlada sinonim je za korupciju i ova eksplozija razotkrila ih je i prikazala kriminalcima kakvi jesu. 

Da, za sporo mijenjanje. Osim što su opetovano ukazivali u korumpirani sustav, prosvjedi su stvorili promjenu diskursa i uklonili strah od slobodnog govora. Prije nekoliko godina bili bi uhićeni ili čak oteti ako govorimo protiv političkih elita i ratnih vojskovođa. Danas ih čitav narod poziva po imenu i zahtijeva pravdu. 

Nikad nisam željela napraviti politički film, uglavnom zato što nikome od korumpirane elite nisam htjela pružiti dodatnu pažnju. Moj je cilj bio istaknuti ljude koji su preživjeli svoju surovost. Bilo kakve političke reference napravljene u filmu isključivo su iz perspektive samih glavnih uzora. Kao redateljica željela sam predstaviti nesreću koju političari ostavljaju iza sebe kroz vizualne i audio elemente poput napučenih zgrada, polugrađenih vodovodnih i radio segmenata stanovnika Beiruta koji pozivaju da se žale na struju i zdravstvo. Bilo mi je važno pokazati rezultat potpunog kaosa, o kojem su govorili sami ljudi. 

Provela sam više od jedne godine u istraživačkoj fazi. Znala sam da želim prikazati kako korupcija libanonske vlade utječe na ljude na humanitarnoj razini, ali nisam bila sigurna kako ću to još predstavljati. Pred kraj mog istraživanja imala sam deset likova s nevjerojatnim pričama, ali bilo je jasno da im neću moći pružiti sav fokus koji zaslužuju. Odlučila sam se usredotočiti samo na Abu Houssama, Alija i Samyu. Za mene, ova tri lika predstavljaju obitelj koja se guši pod težinom korupcije. Oni su glas sve većeg broja ljudi koji žive ispod granice siromaštva. Oni su također simboli kako ova vlada ukida osnovna ljudska prava bez obzira na vašu nacionalnost ili religiju, jer je Abu Houssam palestinski musliman, Ali je sirijski musliman, a Samya libanska kršćanka. Bilo mi je važno naglasiti da ne postoji poseban tretman ako ste Libanonac. Sve dok živite pod okriljem vlade, propadate. 

Film 'Dublje od dna' je počeo iz mojih vlastitih osjećaja frustracije i tuge življenja u Beirutu. Čak i uz stalni posao i bliskost sa zajednicom, i dalje sam se osjećala lišena svojih osnovnih prava kao ljudskog bića. Korupcija teče toliko duboko u mojoj zemlji da nitko nije imun na to. Naša se infrastruktura raspada, svi trpimo neprekidne prekide struje i svi snovi na kojima radimo na kraju su srušeni. Željela sam te osjećaje pretočiti u film, ali sam znala da vani postoje glasovi koji mogu snažnije artikulirati taj očaj. Odlučila sam se usredotočiti na likove koji žive ispod granice siromaštva, jer oni su uistinu najučinkovitiji, što njihovu borbu za opstanak čini važnijom. Također mi je bilo važno istaknuti njihove mehanizme suočavanja, njihovu ovisnost o zajednici, njihov humor i tamu ovisnosti. 

Da, Abu Houssama sam oduvijek smatrala lutajućim filozofom izgubljenog na ulicama Beiruta. Njegov intelekt i osjetljivost zaista me nadahnjuju i još uvijek ga citiram do danas. Mislim da je njegova poruka samozadovoljstva koja vodi ka krajnjoj sreći vrlo snažna i istinita. Toliko se žrtvovao u potrazi za vlastitom srećom i zadovoljan je bez obzira što ljudi o njemu misle. To ne uklanja nered, ali mu daje volju da nastavi preživjeti i vjerujem da je to mala zraka svjetlosti u vrlo tamnom tunelu. 

Mislim da je nada vrlo subjektivna. 'Dublje od dna' završava u punom krugu za koji znamo da će se ponoviti zbog sustava koji kontrolira sve. Da, male su pobjede zbog kojih je Samya primila humanitarnu pomoć kako bi platila operaciju svoje majke. Ali, na kraju, još uvijek nema zdravstvene zaštite i kada je sama Samya ozlijeđena, upravo se vraća tamo gdje je započela prikupljanje novca za liječenje. Iz dana u dan, u svakom trenutku ima nade, da, ali veća je slika tamna petlja kaosa. 

Napustila sam Ameriku u vrlo mladim godinama, ali puno sam putovala u svom odraslom životu i iskusila ono što svijet može ponuditi. Moje je srce zauvijek u Beirutu i uvijek će mi biti izvor inspiracije zbog njegove različitosti, ludila i osjećaja zajedništva. Osjećam da je ovo ljepota koju nije nigdje drugdje moguće pronaći. Gdje je život ljepši? Da citiram Abu Houssama: 'Kad ste zadovoljni sobom, možete biti sretni.'