20/08/2020 Mediteran Film Festival
Sylvain Lepetit: Bijes Libanonaca sada je još i veći
Nakon što je vlada najavila porez na WhatsApp, u Libanonu su izbili prosvjedi koji su ujedinili različite vjerske zajednice u zemlji u borbi protiv političke elite. Priču o korumpiranoj vlasti ove zemlje gledamo u filmu 'Libanon: Bijes ljudi' na 21. Mediteran Film Festivalu, što je bila i prilika za razgovor s Sylvainom Lepetit, francuskim redateljem i neovisnim novinarom čija su ljubav upravo priče s Bliskog Istoka. Libanonci su podržali demonstracije prošle godine, o čemu i govori vaš film. Nakon eksplozije taj bijes, kako ga nazivate, još je i veći.
Da, podrška je dosegla preko milijun stanovnika Libanona. Prošle godine bili su to miroljubljiv prosvjedi, no ništa se nije promijenio. Godinu dana kasnije nakon eksplozije, Libanonci osjećaju da ih je njihova vlada ne samo opljačkala već i ubila. Većina mirnih prosvjednika pretvorila se u nasilne nakon što su izgubili prijatelje, obiteljske kuće. Čak su se i vatrogasci, zbog smrti svojih kolega, okrenuli se na stranu prosvjednika.
Prosvjednici ne žele samo da vlada odstupi?
Ne, oni žele potpunu promjenu režima. Sada su vlast oduzeli mali gospodari rata kojima je to još u naslijedstvu iz Građanskog rata - predsjednik kršćanskih snaga, šef parlamenta iz Amal-a, Hezbolaha.... Ovaj narod je nemoćan više od 30 godina a oni su poput mafije, koji reketira vlastiti narod. Također, tu je sad i eksplozija koja je koktel lošeg upravljanja, korupcije, pohlepe. Upravo ono što su prosvjedovali demonstranti o kojima smo snimali prošle godine.
Recite nam nešto više o Pearli Joe, snažnoj i neovisnoj ženi koja je postala glas prosvjednika, a koju pratimo u vašem fimu.
Prvi put sam se susreo s Perlom drugi dan prosvjeda. Kad sam čuo i vidio kakvu energiju ona ima znao sam da će biti glavni lik dokumentarca o ovom pokretu. Kao novinar pratim priče s Bliskog Istoka posljednjih šest godina i nisam vidio spontanu revoluciju poput ove još od arapskog proljeća.
Donosite nam priču iz tri grada - Tripolija, Beiruta i Tyrusa. Revolucija je započela, prosvjednici se više ne boje, žele slobodu. Naziru li se rješenja?
Da, postoje rješenja. Libanon ima nevjerojatno dobro obrazovan narod koji tečno govori tri jezika - arapski, engleski i francuski. Mogao bi biti ono što su nazivali Švicarci sa Bliskog Istoka. Ali Libanon je taoc duha građanskog rata i nestabilnosti na Bliskom Istoku. Za Iran je važno da Hezbollah ostane snažan protiv Izraela. Za Saudijsku Arabiju bilo je važno zadržati sunitsku obitelj Hariri na vlasti kako bi se suprotstavila Iranu. Za zapad, bilo je važno zadržati snažnog kršćanskog vođu kako bi se suprotstavio drugima, a ta se strategija saveza vodila prema nepomirljivom statutu.
Beirut je zbog svoje ljepote nazivan i Parizom Bliskog Istoka.
Beirut je Beirut i jedinstven je. Ne najljepši, ali najfascinantniji grad na Bliskom Istoku zbog svoje raznolikosti, energije, zabave, otpornosti... U sebi ima ponos Pariza, talijanski 'dolce vita' i arapsku toplu susretljiost. Nadam se da se grad ponovno diže iz pepela kao što je to bio slučaj i u prošlosti!
