Nekako mi je najdraže kada se spoje svi elementi, da mi se svidi karakterizacija lika, onda i cijela priča. Redatelj i ekipa su jako bitni pa je idealno kada se i to poklopi, a ništa manje važan element je i honorar. Izazov je svakako raditi nešto što prije nisam, bilo je izazov igrati mamu dok još nisam bila majka, onda igrati djevojku s dredloksima i bez šminke, pa sada pukovnicu... Makar ja u svakoj svojoj ulozi nađem nekakav izazov, nekako ih zavolim.

Nažalost, kada je prikazana skrivena premijera u Zagrebu, ja sam imala gostovanje s Kazalištem Trešnja u Dubrovniku. Tako da ću i ja tek na Mediteran Film Festivalu u Širokom Brijegu zapravo vidjeti što nas to očekuje. S Robertom već dugi niz godina imam odličnu suradnju, tako da je i ovako nešto bilo samo pitanje vremena. A proteklo je sve u najboljem redu. Snimali smo samo jedan dan moj dio, ali smo bili u simulatoru vojne letjelice, pa nam je svima bio odličan doživljaj to iskustvo.

Pa ne bih rekla da ih većina izbjegava, to je možda bilo prije deset godina. Sad su oni koji nisu snimili sapunicu, pa makar i samo gostovali u njoj, u manjini. Ja nikada nisam vidjela u tome problem. Snimanje sapunica je rudarski posao, i onaj tko nije probao, ne zna to. Snimanja traju po 12-13 sati na dan, i tako po 6, 7 mjeseci. A glumci izvan tog vremena moraju naći vrijeme za učiti tekst, održavati kondiciju, napraviti sve što treba za ulogu. A uz to i živjeti. Ja se držim one da o nečem mogu imati ovakvo i onako mišljenje, ali da bih nešto pljuvala, moram to prvo isprobati.

Ja sam u kazalištu Trešnja već nekoliko godina, gdje sam odigrala mnoge predstave. Oni koji tamo dolaze to znaju. Kazalište, nažalost, nije medijima toliko zanimljivo koliko televizija i film, pa manje prate kazališna događanja. Ja sam zadovoljna svojim angažmanima i u kazalištu, i na televiziji i filmu. Pogotovo ako se uzme u obzir da sam u deset godina rodila i troje djece, i nisam imala pauze u poslu. Oboje ima svoje čari, ali ja sam startala na televizijskom setu, i to je moja prva ljubav. Tu se ipak osjećam više kao doma.

Ne žalim. Žalim zbog nekih propuštenih prilika, bila sam mlada, neiskusna, nije me imao tko uputiti, pa sam donijela neke loše procjene i odluke. Ali, Bože moj, sve je to život i škola. Evo opet se sve nekako posloži, i sve se stigne. 

Film, nažalost, nisam još gledala, ali sam dobila od kolegice snimku moje scene direktno s prikazivanja u Puli. Jako sam zadovoljna. Iako je meni uvijek čudno sebe gledati, i uvijek mislim da može bolje. Ali takva sam u svemu, od kuhanja ručka do pristupa poslu, volim dati sve od sebe.

Pa nije, nemam tremu. Od početka karijere me prate i ljudi koji su sretni zbog svakog mog uspjeha, puni podrške i lijepih riječi. A ima i onih koji, recimo to tako, nisu takvi. Srećom ovih drugih je puno manje. Nadam se da će se ljudima svidjeti film, i moj skromni doprinos u njemu.

Zanima me, volim gledati dokumentarne filmove. Makar zadnje vrijeme više su to filmovi o prirodi i životinjama, zbog klinaca. Ali ne mogu gledati teške filmove ni dokumentarne ni igrane, to me previše pogađa. Što se tiče selekcije, filmova je dosta, i neće biti lako. Nadam se ipak ovdje da će onaj najbolji sam isplivati i da odluka neće biti preteška.

Dogode se neki kastinzi, neke nade se gaje. Čak sam bila dobila jednu ponudu u ovoj zadnjoj trudnoći, ali snimanja su trebala biti kada bih ja već bila u poodmakloj trudnoći, pa je to propalo. Ali nekako se nadam da sve dođe kada i ako je vrijeme za to. Voljela bih, ali dotada sam sasvim zadovoljna i s onim što imam ovdje.

Majčinstvo je za mene definitivno najveći izazov. Trudim se, dajem sve od sebe. A kako se snalazim? Nekad bolje nekad lošije, kao i svi, pretpostavljam. Pišem o tome i u svojoj kolumni, i žene mi se dosta javljaju s pozitivnim reakcijama na iskrene tekstove. Svima nam je nekad potrebno čuti da ni kod drugih ne ide uvijek sve glatko, i da svatko ima teških dana, pa i mame. Nekako kad to čuješ, kao da ti odmah bude malo lakše. Mislim da je najbitnije da djeca osjete ljubav, nesebično davanje. A ostalo se sve već iznivelira.