Prvi puta žena dolazi na čelo jednog od najstarijih festivala dokumentarnog i kratkog filma u Europi – festivala ZINEBI. Španjolska filmašica, Vanesa Fernandez Guerra, uz angažman na festivalu, predavanja na sveučilištima u Barceloni, na 19. Mediteran Film Festivalu bit će jedna od troje onih koji će odlučivati o najboljem dugometražnom dokumentarnom filmu. Razgovor koji je dala za Večernji list prenosimo u cijelosti.

U žiriju ste ovogodišnjeg MFF-a. Kako biste ocijenili program u konkurenciji? S moje točke gledišta, selekcija i natjecateljski program su dobri.
Kvalitetni filmovi su izabrani i to je odlično za festival. A s druge strane, ima jako puno žena - redateljica i producentica, i to je također jako važno.  

Radite kao predavačica na Sveučilištu del País Vasco te na magistarskom studiju kreativnog dokumentarnog filma u Barceloni. Kako je surađivati sa studentima, na čemu je danas njihov fokus?
Za mene je to stvarno zadovoljavajuće jer radim s njima na razvoju dokumentarnih projekata. Pokušavate ih naučiti različite načine pristupa filmu, a onda vidite cijeli razvoj filmova dok ne dođu do svjetske premijere filma na nekom međunarodnom filmskom festivalu.  

Radite i kao istraživačica na polju suvremenog dokumentarnog filma, na što se on usredotočuje?
Da, naš interes na ovom polju je usmjeren uglavnom na španjolsko suvremeno dokumentarno stvaralaštvo i ja radim s istraživačima sa svih sveučilišta u Španjolskoj, posebno s UAB (Barcelona). Ja sam direktorica istraživačkog projekta Territorios y Fronteras (Teritoriji i granice) koji je postao stvarno važan u Španjolskoj. Također organiziramo seminar s istraživačima, redateljima, producentima i studentima i uređujemo knjigu o španjolskom dokumentarnom stvaralaštvu.   

Vašu državu od ove godine vode žene. Naime, po prvi puta u Vladi Španjolske žene su preuzele 11 ministarstava. Osjeti li se razlika?
Da, stvarno sam jako sretna zbog toga. Na filmskim festivalima i drugim javnim institucijama (muzejima, umjetničkim centrima, sveučilištima ...) žene imaju više moći, ali još je dug put pred nama.  

Žena po prvi puta staje i na čelo jednog od najstarijih festivala dokumentarnog i kratkog filma u Europi – festivala ZINEBI. Naime, vi ste ovu godinu postali direktorica ovog festivala, s kakvim ste se izazovima suočili?
Da, ja sam prva žena na toj poziciji i jako sam ponosna na to. Većinu moga tima također čine žene. Nije baš lako, jer kinematografija je još uvijek muški svijet i ponekad moramo pokazati da smo i mi vrlo sposobne i da imamo drugačiji način viđenja svijeta.

Od deset filmova u konkurenciji MFF-a, sedam je redateljica tri su redatelja. Ovogodišnje izdanje festivala u Cannesu ustupilo je dosta prostora ženama i njihovoj borbi za jednakopravnost u svijetu filma, o Hollywoodu da i ne pričamo. Kako sve ovo komentirate, događaju li se neke promjene, ili je to samo privid?
Jako sam optimistična što se toga tiče, ali ne smijemo zaboraviti da se moraju dogoditi neke promjene: više novca za žene, redateljice i producentice, više žena redatelja na našim festivalima, više žena redatelja u medijima...Moramo se nastaviti boriti dok ne dođemo do stvarne ravnopravnosti. Vlade moraju promijeniti neke mjere kako bi se promijenila situacija, kao što se to dogodilo u Švedskoj.  

Kako je biti žena u svijetu filma u Španjolskoj?
Po meni je u Španjolskoj teško biti žena u svijetu filma ili biti inženjerka ili poslovna žena... S novim generacijama to se ne događa, ali s ljudima iz drugih generacija ... oni ne cijene rad žena, još uvijek misle da nismo dobre na našim poslovima ili pozicijama. Zbog toga mislim da je jako važno ukazati i pokazati da je "sadašnjost i budućnost ženska".  

Španjolska kinematografija je dosta produktivna, i u našim prijavama te u konačnoj službenoj konkurenciji prednjače dokumentarci iz vaše zemlje. Što je mislite razlog tomu, koliko španjolska vlada potiče domaću industriju?
Postoje dva razloga po mom mišljenju. Prvo, sveučilište i studiji povezani s kinematografijom, posebno Magistarski studij dokumentarnog film na Sveučilištu u Barceloni, rade jako dobar posao! S druge strane, to je zato što regionalna i središnja vlada potiču filmsku industriju, a na neki način posebice dokumentarnu filmsku produkciju.  

Što je ključno po vašem mišljenju da jedna zemlja ima kvalitetnu i produktivnu industriju?
Zasigurno je to ekonomski poticaj (lokalni, regionalni, središnji, EU...), TV potpora, potpora drugih institucija kako bi se potaknula kvaliteta industrije, međunarodne koprodukcije ... I naravno, dobro obrazovanje i alati za privlačenje nove publike.