Sedam dugih filmova našlo se u konkurenciji 16. Mediteran Film Festivala. O tih sedam, o festivalu dokumentarnog filma u Širokom, ali i festivalima u regiji, kinematografiji na našim prostorima, starim i budućim projektima razgovarali smo s Borisom T. Matićem, producentom, osnivačem i prvim direktorom Motovun Film Festivala, vodećim čovjekom Zagreb Film Festivala te ovu godinu i članom žirija MFF-a.

''Moram priznati da sam uživao gledajući filmove u konkurenciji MFF-a. Odabir je odličan, s vrlo raznolikim temama i redateljskim pristupima. Zahvaljujem se selektorima na zadovoljstvu sudjelovanja u žiriju s tako dobrim programom'', rekao je Matić koji je ovaj Festival prvi put posjetio prije pet, šest godina kada je, s ekipom iz producentske kuće Propeler, van konkurencije prikazan igrani film 'Kenjac', koji su dijelom snimali i u Drinovcima.

Kao netko tko se bavi filmom već dvadeset godina, a festivalima posljednjih 15, Matić ističe kako na festivalskoj 'mapi', MFF kotira kao jedan od najvažnijih te da je od izuzetnog značaja imati jedan ovakav festival u BiH.

''Nakon prve posjete ovom Festivalu, vidio sam da cijela ekipa izuzetno dobro radi svoj posao, i vaš grad i ljudi s kojima smo se tada družili su mi se jako dopali. S druge strane, mislim da je jako bitno imati ovakav festival u BiH, a obzirom da dobro poznajem festivalske prilike u regiji, usudim se reći da je MFF jedan od nekolicine najvažnijih festivala dokumentarnog filma. Baš sam ovih dana susreo dvojicu autora koji su imali prilike sudjelovati na festivalu sa svojim filmovima i od obojice sam čuo istu teoriju'', govori Matić.

Da veličina mjesta nema utjecaja na veličinu festivala, Matić potvrđuje uspješnom organizacijom jednog festivala u glavnom gradu te drugog koji je 'proslavio' ime malog mjesta.

''Veličina mjesta nema veze, bitni su budžeti i infrastruktura. Cannes je više od deset puta manji od Zagreba i tek nešto više od dva puta veći od općine Široki Brijeg, a opet ima najveći festival na svijetu. Vrlo često je i puno bolje imati festival u manjem mjestu gdje je sve onda koncentrirano na to događanje'', govori Matić koji smatra kako je uloga festivala promocija kvalitetnog filma, razvoj publike te druženja profesionalaca, kako međusobno, tako i s publikom, a sve u svrhu daljeg rada na proizvodnji i promidžbi filmske umjetnosti.

Za vid promocije onog kvalitetnog Matić je pokrenuo i art kino Europa koje, kako nam objašnjava, ima ulogu 'odgoja' filmske publike i koje se trudi, bez obzira što mreža kina i uvjeti današnje distribucije i prikazivanja ne mogu prikazati sve kvalitetne filmove koji se proizvedu u svijetu, donijeti bar neke od njih.

''U trenucima kada sam započinjao s Motovunom, a par godina iza toga i sa Zagrebom, to su isključivo bila mjesta gdje su se mogli vidjeti drugačiji filmovi, nego u multiplexima. U međuvremenu, u posljednjih 10-tak godina, situacija se promijenila i u Hrvatskoj danas imate gotovo 60 raznih festivala i revija'', ističe voditelj producentske kuće 'Propeler' koja je krivac za neke od većih filmskih hitova na ovim prostorima (Kenjac, Sve džaba, Karaula…). Propeler stoji i iza prvog hrvatskog neovisnog filma - 'Mondo Bobo'.

Na upit o razlici rada u filmu nekada i danas Matić kaže kako Hrvatska sada konačno ima nešto što možemo zvati ozbiljnom kinematografijom.

''U posljednjih nekoliko godina od kada u Hrvatskoj imamo HAVC, situacija se jako promijenila. Mislim da Hrvatska napokon ima nešto što možemo zvati ozbiljnom kinematografijom. Postoje razvoji scenarija i projekata, točni termini natječaja za proizvodnju svih domaćih filmskih formi i manjinskih koprodukcija. Postoji sustav, koji isto tako pokatkad ima problema, jer je u pitanju mlada institucija koja opstaje i radi u maloj zemlji zahvaćenoj krizom. Nadam se da ćemo angažmanom svih nas koji se bavimo filmom, HAVC opstati i ostati najjača filmska institucija'', objašnjava Matić i dodaje kako se politika, iako stalno ima petljanja u neovisnost HAVC-a, ne miješa u odluke i budućnost proizvodnje filmova, te da o budućnosti filma i dalje moraju odlučivati filmaši kako je, kaže, trenutačna situacija u Hrvatskoj.

Na spomen filma u Hrvatskoj, Matić se slaže kako su neke od prvih reakcija da je mračan, težak, crn ali govori kako se u posljednje vrijeme, pa i s projektom na kojem trenutno radi, obiteljskom komedijom Antonija Nuića – 'Život je truba', nazire tračak vedrine.

''Žanrovski film je teško i skupo napraviti. U okviru inetersa naših autora te sukladno budžetima s kojima raspolažu produkcije, autori se najčešće okreću nekim svakodnevnim dramskim temama, pa to pokatkad ispadne i mračno. Također, vrijeme u kojem živimo, nije baš neko optimistično doba. Iako moramo reći da se u posljednjih nekoliko godina pojavljuju filmovi koji i nisu tako mračni'', govori producent čiji je film 'Zagrebačke priče vol. 3' premijerno prikazan na festivalu u Puli dok s Nuićevom komedijom kreću u kina početkom prosinca.

Iako je radom malo više angažiran na igranom filmu, Matić ne krije svoju veliku ljubav prema dokumentarnom te nam na upit o prvoj asocijaciji na Festival dokumentarnog filma u Širokom Brijegu jednostavno odgovara -  sunce.