''Možda je najveći uspjeh Mediteran Film Festivala to što je uopće opstao ovoliko godina, pogotovo u ovim recesijskim vremenima, i ne samo da je opstao nego iz godine u godinu raste i u kvalitativnom ali i u kvantitativnom pogledu'', kaže Tomislav Bubalo, video koordinator festivala dokumentarnog filma koji ovih dana u Širokom Brijegu doživljava svoje 16 izdanje.

Još  jedan od uspjeha, kako ističe Bubalo, koji je ovu godinu i član žirija u kategoriji kratkometražnog filma, jeste i obrazovanje publike, koja ranije nije imala prigode u svom gradu pogledati ovakve filmove te edukacija mladih kroz radionice koje se već tradicionalno održavaju za vrijeme festivala.

''Filmske škole su rijetke na ovim prostorima, pa mladi baš i nemaju prilike naučiti nešto o tome kako se rade filmovi. Akademije su daleko, a primaju ograničeni broj studenata i nije baš lako upasti ni na jedan smjer, pa su ovakve radionice izvrsna prilika za mlade da dobiju početna saznanja. Na svakoj radionici nastane po jedan kratki igrani film, tako da su polaznici upoznati s cijelom procedurom, od razvoja scenarija i projekta, pretprodukcije, castinga, odabira lokacija, snimanja slike i tona, glume, montaže, postprodukcije i masteringa'', kaže Bubalo i dodaje kako je za polaznike radionica prednost i da su uključeni i u organizacijski dio festivala, gdje stječu dodatne vještine i kontakte.

Da film u Hercegovini živi, ne samo za vrijeme Festivala, potvrđuje i program Domaćih autora koji iz godine u godinu biva sve brojniji te omogućava lokalnim produkcijama i pojedincima da se prezentiraju, ali i da potaknu i druge na bavljenje filmom, bilo profesionalno ili amaterski.

''Raduje činjenica da iz godine u godinu imamo sve više domaćih filmova, a činjenica da bi mnogi od njih teško imali bolju prigodu za prezentaciju uz minimalan ili nikakav trošak. Konkretno, produkcija u kojoj radim, zbog potencijalnog sukoba interesa, nikad ne prijavljuje filmove u konkurenciju na MFF, ali ovaj program nam omogućuje da pred domaćom publikom prezentiramo svoje uratke'', govori vodeći čovjek produkcijske kuće 'Kadar', koja iza sebe broji uspješne suradnje poput one u igranom filmu „Obrana i zaštita“ , „Izgubljeno dugme“, te možda i ostvarenjem po kojim su u Hercegovini najprepoznatljiviji, dokumentarcem Zdenka Jurilja  „3 dana“.

Kadar nije jedina kuća koja se na našem prostoru bavi ovim poslom, ali kako govori Bubalo sigurno bi bilo bolje ih ima još više, jer bi ojačala filmska infrastruktura i povećao se broj filmskih radnika u svim sektorima.

''Pored nas u Širokom Brijegu djeluje MC Media koja ove godine u programu „Domaći autori“ prikazuje film „Neukrotivi kardinal“, priču o kardinalu Alojziju Stepincu. Postoji i nekoliko produkcija u Mostaru, ali mislim da bi Mostar kao najveći grad u Hercegovini trebao dati puno više doprinosa filmskoj industriji. U Hercegovini je dosta razvijen sektor snimanja evenata, pogotovo vjenčanja, pa iako mnogi s podsmjehom gledaju na takve produkcije, one sigurno imaju određeni potencijal u ljudstvu i naročito u tehnici. U zadnje vrijeme razvija se i medijska scena, nastaju nove TV kuće i vjerujem da će, jer su to srodne djelatnosti, doprinijeti razvoju filmske scene u Hercegovini'', govori Bubalo i ističe kako su filmovi nastali u Kadru prikazivani na mnogim festivalima u zemlji i svijetu, pored ostalih na SFF-u, Zagreb Doxu, Berlinaleu, a bili su i u Litvi, Sloveniji, Kosovu, Južnoj Koreji, SAD-u...

Trenutno u produkciji rade dva dokumentarca – „Bijeli put“, priču o humanitarnom konvoju za Novu Bilu i „Radio Ganga“, priču o posljednjim gangašima i njihovom promotoru Tomi Matkoviću. Pored toga uvijek u fazi razvoja imaju i  nekoliko ideja iz kojih će prije ili kasnije nastati još koji film, a kao najveću prepreku ističe nedostatak financija.

''Film je uvijek bio skupa igračka pa je tako i danas. Tehnika je nešto dostupnija nego prije, naročito kamere, ali film podrazumijeva još puno toga ispred, iza i oko kamere. Film, pogotovo u manjim zemljama i na malim jezicima, teško može biti komercijalan, troškovi proizvodnje su veliki, a zarade su skoro nikakve. U cijeloj Europi film se uglavnom financira državnim poticajima, inače ga vjerojatno ne bi ni bilo. Iako živimo u siromašnoj zemlji i svjesni smo da novca nema ni za druge potrebe, relativni iznosi koji se izdvajaju za kulturu su puno manji nego u drugim državama, i to na svim razinama od županija do države'', objašnjava Bubalo i naglašava kako obzirom da se u našoj zemlji snimi 1-2 igrana filma, film u BiH postiže zapanjujuće rezultate.

Kao veliki nedostatak na domaćoj filmskoj sceni Bubalo ističe činjenicu da je produkcija uglavnom koncentrirana u Sarajevu, a ostatak zemlje kao da i ne postoji. U to se uklapa i Hercegovina, u kojoj, iako ima nekoliko produkcija pa i nekoliko filmskih festivala, prostora za napredak sigurno ima.

''Ono što je potrebno učiniti je rad na poboljšanju filmske infrastrukture i stvaranje kadra u svim filmskim sektorima. Imamo već priličan broj kvalitetnih glumaca, međutim oni žive i rade uglavnom u inozemstvu. Nedostaje nam autora ali i tehničkog osoblja, od snimatelja, majstora rasvjete i tona, scenografa, kostimografa, scenskih radnika...  U tijeku je registracija udruge filmskih radnika Hercegovine koja bi trebala okupiti sve nas koji se bavimo ovim poslom u jednu organizaciju koja bi onda imala nekakvu snagu izboriti se za poboljšanje statusa filma i kulture općenito'', govori Bubalo i ističe kako je od zemalja u regiji, Hrvatska osnivanjem HAVC-a, napravila daleko najbolji posao.

Bubalo vjeruje da će interes mladih za procese nastanka filma u dogledno vrijeme ojačati filmsku produkciju na prostoru Hercegovine, koja ima nekakav potencijal, ali koji po njegovom mišljenju još nije u dovoljnoj mjeri iskorišten. Tomu zasigurno doprinosi i Mediteran Film Festival, koji omogućuje domaćim produkcijama da se prezentiraju pred domaćom publikom, koja često uopće i ne zna što se sve na filmskom pla(t)nu događa u neposrednoj okolini.