29/03/2006 Mediteran Film Festival
Kratki interviju s Ognjenom Sviličićem selektorom festivala
Rođen u Splitu 1971. Studirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, smjer režija, film i TV. Diplomirao 1997. kratkometražnim igranim filmom “Domina”. Nakon rada na nekoliko glazbenih i reklamnih spotova započinje suradnju s Dramskim programom Hrvatske radiotelevizije. Godine 1997. režira TV film “Puna kuća” za koji je napisao i scenarij. Nakon asistiranja na nekoliko igranih projekata, 1999. snima igrani film “Da mi je biti morski pas”, također prema vlastitom scenariju. Režirao dugometražni igrani film „Oprosti za kung fu“. Koscenarist je igranog filma Tomislava Radića “Što je Iva snimila 21. listopada 2003.”. U produkciji Hrvatske televizije, pored “Pune kuće“, godine 2002. snimio je i televizijski film „Ante se vraća kući“. Natječaj za 7. Dane filma, čiji si selektor, otvoren je do 1. svibnja.Očekuješ li kvalitativni pomak u odnosu na lanjski službeni program festivala s obzirom na činjenicu da se mogu prijavljivati filmovi bez obzira na dužinu trajanja (dosadašnjih su godina to bili samo kratki dokumentarci)?
Da, veselilo bi me da dođu što raznovrsniji filmovi. Mislim da će s vremenom sve poznatiji autori slati svoje filmove na festival. Prvo se autori trebaju uvjeriti da je riječ o ozbiljnom festivalu. Mislim da je ovo festival s budućnošću. Festival koji nije megalomanski, koji radi male, ali pametne poteze. Siguran sam da će s vremenom jako poznata imena dokumentarnog filma dolaziti na festival u Široki Brijeg. Tako da ove godine očekujem dobre filmove, jer dobar glas se daleko čuje. Iz kojih mediteranskih zemalja treba očekivati dobre uratke.
Očekuješ li to više od zemalja poput Francuske (čiji je dokumentarac «Carsko putovanje» osvojio oscara za najbolji dokumentarni film), ili možda iz egzotičnijih mediteranskih zemalja poput Alžira, Maroka ili Libanona?
Mislim da je svejedno iz koje zemlje dolazi film. Više me zanima kakvi će tipovi dokumentaraca stizati s Mediterana. Što je to što Mediterance zanima, jesu li to socijalne ili političke teme, ili samo sudbine ljudi. S druge strane, nekako uvijek očekujete političke teme iz regija koje su u nekakvim prevratima poput Bliskog istoka. Ali to je klišej, možda će upravo iz takvih regija doći najosobniji filmovi. Veseli me kad vidim da je autorima dosta politike.
Kako objašnjavaš činjenicu da je dokumentarni film u posljednjih nekoliko godina izazvao zanimanje najšire publike. Je li Michael Moore jedna od ključnih pojava u tom smislu?
Da, sigurno je Michael Moore ključan za uspjeh novih dokumentaraca. Ali situacija se nastavila, evo sad su tu i ovi pingvini, pa «Super size me». Bitno je da se radi o dugometražnim dokumentarcima. Ta forma je pogodna za distribuciju, pa tako znamo za te dugometražne dokumentarce. Možda bi takvu formu trebalo poticati. Nemam ništa protiv kratkih filmova, ali kratki filmovi osim na festivalima, ne mogu naći prolaz do publike. Nakon što kratki film odvrtite na festivalu, on je mrtav. Jedina šansa je televizija, ukoliko je film oko trideset minuta. Postoji tržište za dokumentarni film koje je veće nego ono za eksperimentalni ili kratki igrani.
U svijetu igranog filma dogodila su se dva iznenađenja. Prvo je bh. film «Grbavica» osvojio zlatnog medvjeda, a odmah potom i film «Fatalna nesreća» oscara za najbolji film. Možeš li to prokomentirati?
Bosanskohercegovačka kinematografija nije nikakvo iznenađenje. Znamo svi za barem nekoliko bh. filmova koju su uspjeli izvan granica svoje zemlje. A za oscare ne znam, to je za mene sasvim daleka i čudna priča, ti Oscari…
Nakon što si dobro prošao na tržištu, najprije s komedijom «Oprosti za kung fu», a potom i s filmom «Što je Iva snimila 21. listopada 2003.» gdje se pojavljuješ kao scenarist, kakvi su ti sada planovi?
Snimam film koji se zove «Armin». Priča je vezana za Bosnu i Hercegovinu.Ne bi puno o tome jer evo baš počinjem snimati, pa da ne «zacopram», što bi rekli Zagrepčani.
Ponovo si u Širokom za 7. Dane filma. Kakve te uspomene s ovog festivala vežu od prošle godine kad si se predstavio publici i kao redatelj i kao član žirija? Možeš li kratko povući paralelu s ostalim festivalima na kojima si sudjelovao?
Vjerujte mi, Dani filma u Širokom su veoma dobar festival. Od organizacije do mjesta održavanja. Rijetko gdje na europskim festivalima postoji tako srdačna atmosfera. Kroz festival sa vidi mentalitet ljudi koji žive u Širokom, kao da je festival stopljen sa sredinom. Jako je važno da je atmosfera opuštena, a opet sve funkcionira. Nema problema u organizaciji, što je često slučaj na nekim europskim festivalima. Mislim da Dani filma trebaju ostati mali festival, ali s jasnom koncepcijom. Kako festival raste, mislim da će biti sve bolji i da će sve više autora tražiti svoju šansu u Širokom.
